Do joge dođemo kako bi zadovoljili razne naše potrebe. Ako tražimo dobrobiti joge za naše tijelo i djelomično za naš um, tada možemo naučiti jogu od dobrog joga učitelja. No, ukoliko tražimo duhovno ispunjenje i vodstvo prema suptilnijim i nepoznatim dimenzijama našeg Bića, ta joga se može naučiti samo uz vodstvo duhovnog učitelja.
To, uostalom, se ponovno i ponovno govori u spisima, to govore svi koji su iskusili pravu bit joge. Pravo znanje joge, ne samo da se bavi fizičkom razinom, nego, važnije, se bavi sa suptilnim razinama našeg Bića. Može se jedino prenijeti s duhovnog učitelja na učenika. Suptilne razine našeg Bića možemo iskusiti samo uz vodstvo duhovnog učitelja.
Povratak kući
Joga je povratak kući, povratak u našu pravu prirodu, a put do tamo nam može pokazati samo onaj tko je već tamo. I dok je nama taj put uglavnom nepoznat, njemu je poznat i trebamo imati povjerenje u njega i u tehnike da će nas dovesti tamo.
Stoga, dugotrajan odnos uz obostrano povjerenje između učenika i duhovnog učitelja je najvažniji. To međusobno povjerenje postaje kanal kojim sveto i tajno znanje teče. Taj pozitivan stav i iskrenost i studenta i duhovnog učitelja stvara smisleno iskustvo joge. Učenici koji tragaju za smislenim duhovnim rastom trebali bi pratiti samo jedan put, baviti se jednom disciplinom s potpunom predanošću i iskrenosti. Prakticiranje tehnika iz različitih disciplina stvara zbrku i, zapravo, sputava naš duhovni napredak.
Jer, kako izreka kaže, ako želimo doći do vode, bunar moramo kopati na jednom mjestu deset metara, a ne na deset mjesta jedan metar. Iako, ovdje treba napomenuti, mnoge tehnike daju intenzivna iskustva koja naš um želi ponoviti i osjećamo da nas to vuče prema njima, naš cilj je u transcendiranju uma. Ako ostanemo samo s umom i njegovim iskustvima, ne možemo se vratiti kući i to nije joga.
I.P.
